Jutarnji mamurluk, još jedan u nizu. Ali vrijeme je da se krene prema Abano prijevoju, navodno jednom od najljepših na svijetu. Spakirali smo stvari i krećemo iz grada Tianeti prema Abanu. Lijepo vrijeme i odlično raspoloženje jamče dobar provod…
No naravno, svako dobro za neko zlo! Dan je tek počeo, a na jednoj od usputnih stanica dok sam gutao analgetike zbog jutarnjeg mamurluka, zaboravio sam zatvoriti ruksak i izgubio sam jednu kameru po putu. Srećom, to je bila rezervna kamera, pa ako ništa drugo i dalje imam drugu, kao i dron! Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit…
Prije uspona upozorili su nas moramo stati u gradiću Akhmeta kako bi se opskrbili gorivom, jer u planinama nema nijedna benzinska postaja, a gorivo upitne kvalitete se može eventualno kupiti od lokalnog stanovništva po daleko većoj cijeni. Kako smo u grupi imali jedan KTM, kupovina takvog goriva jednostavno je bila neisplativi rizik! Selo Omalo nam je trebala biti krajnja destinacija, a do nje ima jedva stotinjak kilometara, stoga s punim rezervoarima trebali bi doći do Omala i natrag bez većih poteškoća.
Na samoj benzinskoj postaji sreli smo i jednu grupu motorista koji su se upravo vratili iz smjera Abano prijevoja i prenijeli nam informaciju kako je uspon iznimno naporan,prepun blata i strmih dionica. Na trenutak sam se čak i zabrinuo, ali onda se sjetio da momci voze GS i da su vjerojatno zaboravili tampone prije puta… Kako god, pozdravljamo se i krećemo!
Google maps kaže da bi uspon trebao trajati oko 5 i pol sati za 100 kilometara, što bi značilo prosječnih 18 kilometara na sat. S obzirom na to da google maps rijetko laže, možda je ova cesta ipak malo veći izazov nego smo mislili…
Krećemo na uspon koji počinje na oko 500m s najvišim vrhom na 3000m. 2500m nadmorske visinke razlike, koja prati rijeku Stori svakako je prizor koji ću pamtiti.
